Dok se njihovi vršnjaci bave planovima za upise u srednje škole ili najnovijim trendovima na društvenim mrežama, učenici osmog razreda Osnovne škole Augusta Šenoe proveli su proteklu školsku godinu na jedan sasvim drugačiji, duboko plemenit način. Pod vodstvom svog vjeroučitelja Josipa Štefanca, ovi su mladi ljudi svake srijede svoja slobodna jutra mijenjali za pregače, metle i osmijehe u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu.
Više od tanjura tople juhe
Radni dan u Pučkoj kuhinji za osmaše bi počinjao rano. Podijeljeni u grupe, učenici su se brzo uhvatili u koštac s radnim zadacima. Jedni su marljivo gulili krumpire i pripremali povrće za velike lonce, drugi su slagali kruh i pribor za jelo, dok su treći bili zaduženi za ono najvažnije – neposredno posluživanje korisnika.
Nakon što bi se podijelilo i do nekoliko stotina obroka, posao za njih nije završavao. Trebalo je očistiti prostor, oprati podove i pripremiti dvoranu za sljedeći dan. Uz fizički rad, učenici su organizirali i akcije prikupljanja namirnica u svojoj školi, animirajući učenike i roditelje svih razreda da doniraju osnovne potrepštine za rad pučke kuhinje kao i same korisnike.









Susret koji mijenja pogled na svijet
Ipak, ono što je ovo iskustvo učinilo posebnim nije bila samo podjela hrane, već ljudski kontakt. Vjeroučitelj Štefanac od početka je poticao učenike da ne vide samo gladna usta, već ljude s pričama i dostojanstvom. Učenici su kroz animaciju i najvažnije, jednostavan razgovor uveseljavali korisnike koji su često, uz topli obrok, najviše trebali lijepu riječ.
Svjedočanstva iz prve ruke
Ovaj volonterski put ostavio je neizbrisiv trag u srcima mladih Zagrepčana. Dvoje učenika podijelilo je svoje dojmove o tome kako ih je rad na Svetom Duhu trajno promijenio:
„Na početku sam se malo bojala, nisam znala što očekivati. Ali kad vidiš suze u očima starijeg gospodina jer si mu uputio osmijeh dok mu dodaješ tanjur, sve se promijeni. Shvatila sam da ne moram raditi velike stvari da nekome uljepšam dan. Sada svaki put kad vidim nekoga u potrebi, makar na ulici, sjetim se da je to nečiji djed ili otac. Svaki dan pokušam učiniti barem jedno malo dobro djelo, makar to bilo pridržavanje vrata ili pomoć susjedi s vrećicama.“
„Ovo iskustvo me spustilo na zemlju. Često se žalimo na gluposti – kakav nam je mobitel ili što imamo za ručak. U Pučkoj kuhinji sam vidio što znači prava zahvalnost za običan komad kruha. Naučio sam da je volontiranje zapravo dar meni samome, jer se osjećam ispunjeno kad znam da sam nekome pomogao. Odlučio sam da ću nastaviti pomagati i u srednjoj školi, jer dobra djela stvaraju lanac koji se ne smije prekinuti.“
Lekcija za cijeli život
Učenici OŠ Augusta Šenoe pokazali su da za humanost ne treba čekati odraslu dob. Kroz rad, znoj, ali i puno smijeha, ovi su mladi volonteri postali mali ambasadori dobrote. Njihova godina na Svetom Duhu možda je završila s krajem nastave, ali vrijednosti koje su tamo usvojili – empatija, poniznost i solidarnost – pratit će ih cijeli život. Oni su dokaz da jedna generacija, vođena dobrim mentorom, može doista promijeniti lice svoga grada.

