August Šenoa (1838.–1881.) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih književnika, kritičara, prevoditelja i političara 19. stoljeća. Studirao je pravo u Zagrebu i Pragu, ali nije diplomirao. Radio je kao urednik, dramaturg, gradski bilježnik, senator i najduže kao urednik časopisa Vienac. Bio je svestran pisac – pisao je pjesme, novele, feljtone, eseje, romane i prevodio s više jezika. Promicao je književnost kao sredstvo duhovnog i nacionalnog preporoda, a njegova djela spajaju romantizam i realizam.

Najpoznatiji je po povijesnim romanima (Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke) kojima je utemeljio hrvatski povijesni roman i odgojio širu čitateljsku publiku. U njima je prikazivao nacionalne i socijalne teme, idealizirao prošlost, ali i kritizirao tadašnje društvo. Njegove Povjestice i pjesme ostale su dio narodnog stvaralaštva.

Pisao je i o suvremenim temama kroz romane i feljtone (Zagrebulje), gdje je kritizirao društvene pojave i promovirao realistički pogled na svijet. Kroz književnost je zagovarao jedinstvo, obrazovanje i moralnu obnovu naroda, a kao urednik otkrio je brojne mlade talente. Njegov utjecaj na književnost i društvo bio je toliko snažan da se razdoblje od 1865. do 1881. naziva “Šenoino doba”.